Prvi dani u vrtiću jednog deteta neretko su i prvi dani detetovog dužeg odvajanja od roditelja. Zbog toga se vrtić detetu, u prvim danima boravka u njemu, ne čini kao sigurno okruženje, javlja se strah od odvajanja i napuštanja. Dete svoju tugu i strahove može pokazivati na različite načine, pa nije iznenađujuće ukoliko se javi plakanje, uznemirenost prilikom ulaska u vrtić, odbijanje hrane, slab san, ljutnja, grubost usmerena prema drugima ili sebi, odbacivanje ili pak preterana vezanost za jednu osobu, najčešće majku. Sve ove situacije su stresne kako za dete tako i za njihove roditelje, ali ukoliko roditelji pred detetom pokazuju negativne emocije u odnosu na polazak deteta u vrtić, u odnosu na detetove reakcije na isti, u stalnoj su strepnji, grču i strahu, te emocije se prenose na dete i dodatno otežavaju navikavanje na vrtić. Na prvom mestu, važno je da roditelji prihvate novonastalu situaciju kao normalnu i prirodnu, kako bi njihova emotivna stabilnost i sigurnost olakšala detetu da se navikne na novo. 

Kako bi prvi dani boravka protekli što bezbolnije, bilo bi poželjno: 

da prošetate sa detetom do vrtića ili do dvorišta vrtića, kako bi dete videlo da i druga deca idu vrtić, da su razdragana, vesela i bezbrižna
da od zaposlenih u Ustanovi ili na našem sajtu u delu o rasporedu dnevnih aktivnosti upoznaju sa dnevnim režimom, kako bi postepeno i blagovremeno usklađivali ritam dana u vrtiću sa ritmom dana kod kuće. Na primer, ukoliko je navika deteta kod kuće da zadovoljava potrebu za snom popodnevnim odmorom oko 14 časova, to vreme se svakodnevno postepeno pomera dok se ne uskladi sa vremenom predviđenim za popodnevni odmor u vrtiću, 12 časova
da dete tokom prvih dana boravka u vrtiću dovodi jedan od roditelja, te je stoga poželjno i planiranje reorganizacije radnog vremena roditelja, zbog kraćeg boravka deteta u vrtiću tokom tog perioda
da ukoliko su roditelji u nemogućnosti da budu sa detetom tokom adaptacije, to čini neko od bliskih članova porodice, ili osoba za koju je dete posebno vezano
da prilikom ostavljanja deteta u vrtić, roditelji izbegavaju predugo i preemotivno zadržavanje u vrtiću, jer to otvara prostor za razvijanje nesigurnosti i stahova, kao i preemotivnog reagovanja, plača i slično. Takođe, nije preporučivo ni prekratko zadržavanje i odlazak bez pozdrava
da roditelj poljubi dete, pozdravi se, bude iskren sa detetom. Na primer, da kaže detetu da ide da završi svoje obaveze i da će po njega doći u određeno vreme, da će ga za to vreme čuvati vaspitačice i da će se ono igrati sa drugarima
da roditelj kaže detetu ko će i u koje vreme doći po njega, kao i da održava obećanja u veui sa istim, odnosno da dođe po dete u dogovoreno vreme (pre spavanja, posle spavanja, posle ručka i slično)
da roditelji detetu pokazuju pozitivan stav o vrtiću, kao i da iskreno odgovaraju deci na sva eventualna pitanja dece o vrtiću
da tokom adaptacije dovode dete redovno u vrtić
da informišu vaspitače ili medicinske sestre vaspitače o navikama svog deteta
da za prve dane boravka u vrtiću roditelji ponesu cuclu, neku igračku ili drugi predmet od kuće, za koji je dete posebno vezano
da imaju poverenja u iskustvo naših medicinskih sestara vaspitača i vaspitača i da slede njihove preporuke vezane za konkretno dete
da ukoliko i dalje budu imali nedoumice u vezi sa adaptacijom, potraže savet stručnih saradnika Ustanove